Cestogradnja, energetika, socijala, okoliš – šta se desilo s cunamijem razvoja, “Husrev-beže”?
“Najveći graditelj nakon Husrev-bega” kako je samom sebi tepao, dobio je priliku da se pokaže i dokaže. Dobio je tačno ono što mu je trebalo za razvojni zamah države – ključne resore u Federalnoj vladi, agencijama, direkcijama, javnim preduzećima, koalicioni partner SDA mu je dao vjetar u leđa, javnost se pomirila s tom činjenicom, potisnula svježa sjećanja na naslovnice Avaza o SDA i Bakiru Izetbegoviću, pa pomalo i blagonaklono gledala na “veliko bošnjačko pomirenje”. I ćorak! Nula!
“Stabilizirajući faktor”
Ako bivši predsjednik Federacije Živko Budumir nije bio upravu kada je svojevremeno u emisiji “Pošteno” FTV-a rekao da “svako može biti uspješan kao Radončić, ako mu se da novac za pokretanje biznisa”, onda je po srijedi ona druga opcija koja se “graditelju” u javnosti stavlja na teret. A to je da Radončić i SBB svjesno koče napredak države, ulaskom u vlast osiguravaju vlastite pozicije, a naročito da kadrovskim slagalicama u izvršnoj vlasti i javnim preduzećima, gdje su na prijedlog SBB-a postavljani srodnici nosilaca pravosudnih funkcija, osiguravaju naklonost pravosuđa. Kako, inače, drugačije objasniti da “stabilizirajući faktor” u vlasti zapravo jeste glavni kočničar svih procesa i reformi, i da takvi štetni potezi u pravilu uvijek u pozadini imaju neki SBB-ov zahtjev kadrovske prirode?
Cestogradnja u Federaciji, pa i na državnom nivou, pripala je SBB-ovim (i HDZ-ovim) kadrovima. Osim nešto malo asfaltiranih kilometara, mašine miriju. Pokretanje velikih radova i gradilišta sa sobom nosi i talas zapošljavanja, govorio je u predizbornim kampanjama i sam Radončić. Imajući u vidu da se šefa SBB-a doživljava prihvatljivom “bošnjačkom političkom opcijom” u HDZ-u, ali i u RS-u, zašto onda to međusobno razumijevanje nije rezultiralo sveopćim infrastrukturnim radovima u zemlji? Osim možda nacionalno-političko-stranačke pozadine koja je u fokusu hrvatske komponente i zarad koje se često blokiraju procesi u zemlji, takve projekte prate i višemilionski tenderi i odgovarajući zakoni, poput izmjena Zakona o akcizama. Ako se u milione niko ne “ugrađuje”, ako imovinsko-pravne odnose niko namjerno ne blokira, ako su akcize nužda koja mora biti osigurana po tačno određenim pravilima, a jesu, zašto “stabilizator” odnosa nije uložio svoje znanje i dobre odnose da se ova pitanja riješe na sveopće dobro?
SBB-ov je i resor energetike u Federaciji. Na čelu ključnog ministarstva je njegov kadar, a mi još nismo vidjeli radove niti na jednom velikom, najavljenom projektu. Umjesto toga, javnosti se plasiraju saopćenja u kojima se priznaje da šef SBB-a tužaka kineskoj ambasadorici svog koalicionog partnera!?
Od uspješno vođenog resora za boračka pitanja i boračku populaciju mjesecima se pokušava napraviti problem. Grupa bivših boraca, nasuprot ogromnom broju njih kaji daju podršku resornom ministru Salki Bukvareviću, pokušava se preko medija bliskih SBB-u predstaviti kao krucijalni dokaz da se ova populacija zanemaruje i gura na margine društva. Svi zahtjevi grupe koja protestuje pred Vladom u proceduri su rješavanja. Vrlo često su stvari “zapinjale” u Federalnom parlamentu, gdje je opet SBB dovodio do blokada, odgađanja i prekidanja sjednica. S druge strane, ministar rada i socijalne politike SBB-ov Vesko Drljača poznat je po tome da je tražio smanjenje penzija. Ovaj sramotni čin prošao je prilično nezapaženo, da bi se kako vrijeme odmiče svaki propust u tom resoru iz SBB-a ponovo adresirao koalicionom parteneru SDA, za čijeg predsjedavanja Vladom FBiH se isplata penzija, ma kolike one bile, stabilizirala.
Turizam, okoliš, zagađenje zraka, divlje deponije. Ponovo SBB-ov resor. Ministrica turizma Edita Đapo, čije poteze već odavno kritiziraju djelatnici kojih se njena rješenja direktno tiču, očito je redovnija na suđenjima stranačkom šefu nego u razgovorima sa ljudima koji nose tu granu privrede. Fond za okoliš poslužio je dobro stabiliziranju osobnog budžeta njegovog direktora Fuada Čibukčića (SBB) kao i budžeta Avaz-roto pressa gdje se, između ostalog, upumpavao državni novac preko Fonda. Spekulira se da je Čibukčić morao napustiti poziciju u Nadzornom odboru Telecoma jer nije osigurao da odgovarajuća štamparija prođe na jednom od tendera, ali to naravno niko nije potvrdio.
Telekomunikacije, digitalizacija, Javni RTV servis… Ponovo SBB-ov resor. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH na čelu s Ismirom Juskom. I ponovo debakl. Naravno, uz svesrdnu podršku kadra bliskog HDZ-u.
Čovjek koji za sebe kaže da je “20 godina industrijalac (trebao bi pogledati značenje ove riječi i uvjeriti se da on to nije, op. a.), 30 godina intelektualac” uspješno je uradio samo jednu stvar koja mu je osobno i najbitnija. Kadrovskim slagalicama je poklopio pravosuđe, a veliki broj bivših uposlenika Avaza, kao i članova SBB-a, uhljebio je po državnim institucijama, agencijama i preduzećima, od ministarstava, fondova, termoelektrana, aerodroma, bolnica…
U Vladi vlast, u Parlamentu opozicija
Na početku “grande koalicije” vjerovalo se kako će Radončić i SBB zaista doprinijeti stabilnosti nakon višemjesečnog neuspješnog dogovora sa DF-om. Međutim, prvi pokazatelj da on neće biti kooperativan testiran je već tada kada mu je jasno poručeno da svoju opsesivnu potrebu da sjedne u fotelju člana Predsjedništva neće ostvariti kao zajednički kandidat SDA i SBB-a na izborima, ma koliko se njemu to činilo logičnim slijedom nakon “bošnjačkog pomirenja”. Uslijedili su lokalni izbori gdje je SBB poražen i utopljen u SDA, a potom i sve češće opstrukcije i konstantno Radončićevo ubjeđivanje javnosti da je on opozicija.
Posljednje poruke koje je poslao iz Mostara da HDZ i SDA trebaju naći novog koalicionog partnera kako bi se SBB povukao samo je još jedan u nizu providnih i politikantskih Radončićevih poteza. Pravdanje time kako SBB ostaje u vlasti dok se ne nađe zamjena, jer ne žele dovesti do destabilizacije i blokada, puko je bacanje prašine u oči. SBB već odavno blokira, ne sarađuje, kleveta koalicionog partnera i stvara atmosferu u kojoj je nemoguće normalno raditi.
Primjera radi, Vlada FBiH u odnosu na Federalni parlament već djeluje kao manjinska vlada, jer se nikada ne može sa sigurnošću znati hoće li SBB podržati zakone za koje su glasali i njihovi ministri. Tako da se Radončić bez problema može povući iz izvršne vlasti, a odgovornost može pokazati i kao istinski konstruktivna opozicija tako što će raditi u sveopćem interesu građana i glasati za važne reforme. Isto je i na državnom nivou.
Novih koalicija neće biti
U pogledu jučerašnjeg sastanka Radončića i Dragana Čovića, mediji bliski HDZ-u su prenijeli nešto jasniji prikaz želja. Ne radi se, kako navodi Večernji list, o pronalasku novog partnera umjesto SBB-a, nego umjesto SDA. Taj neko bi trebala biti ljevica, odnosno SDP i DF. Odgovor je stigao odmah danas. Ni jednima, ni drugima ne pada na pamet da nepunu godinu prije izbora ulaze u vlast.
I šta dalje? Radončić je na lokalnim izborima shvatio da mu se ne isplati biti konstruktivan i da će možda bolje proći svađalačkom politikom prema SDA, glumeći opoziciju, a ubirući plodove koje sa sobom nose funkcije što ih SBB-ovi kadrovi obnašaju. Ono što slijedi je zaoštravanje odnosa, blokade, bespoštedna borba za pozicioniranje na narednim izborima. Novih koalicija neće biti. Svako ko bi u ovom momentu ušao u koaliciju već sad bi sebi presudio i na izborima ne bi imao šta tražiti. Što se Radončića tiče, on će vjerovatno koaliciju i faktički, ne samo deklarativno, napustiti neposredno pred izbore. Ali građani su imali i imat će dovoljno vremena da ga upoznaju kao vlast.